"Zakon o slobodi vjeroispovijesti"

Juče je stupio na snagu i počeo da se primenjuje "zakon o slobodi vjeroispovijesti" u CG, odnoso: ZAKON O SLOBODI VJEROISPOVIJESTI ILI UVJERENJA I PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA. Zakon je usvojen 27.12.2019. ujutro u 2:30, istoga dana Predsednik ga je proglasio Ukazom, a 30.12. 2019. objavljen je u Sl. listu CG br. 74/2019.

Počev od juče, nakon 800 godina postojanja, verska zajedenica SPC u CG više nema stauts pravnog lica. Bez ostavljanja bilo kakvog prelaznog roka za registraciju, od juče počinje i nacionalizacija objekata i zemljišta u posedu SPC bez bilo kakve naknade, i to popisom i uknjižbom države CG kao novog vlasnika tih nepokretnosti. Kada katastri izvrše upis Države kao vlasnika te imovine, rešenja o tim upisima verovatno će biti dostavljena SPC-u. S obzirom da SPC od danas nema status pravnog lica, neće imati ni aktivnu legitimaciju da vodi postupke u cilju dokazivanja i zaštite svojinskih vekovnih prava na toj imovini.

Sve ostale verske zajednice, koje su do juče bile evidentirane kod opštinskih organa uprave za unutrašnje poslove na osnovu ZAKONA O PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA (Sl. list CG br. 9/77), koji je juče prestao da važi, kao i verske zajednice sa kojima je Vlada CG potpisala ugovore o posebnom statusu (jevrejska, islamska i rimokatolička) nastavljaju nesmetan rad. Njima je čak ostavljen i prelazni rok od 9 meseci u kome mogu da podnesu prijavu radi evidentiranja, sada  kod nadležnog Ministarstva.

Verujući da je usvajanjen navedenog Zakona došlo do povrede Ustava CG i međunarodnih priznatih propisa juče je Ustavnom sudu CG podneta inicijativa za ocenu saglasnosti tih odredbi sa Ustavom CG i međunarodnim propisima (u prilogu).

08.01.2020.

USTAVNI SUD CRNE GORE
CG-81000 PODGORICA - Njegoševa 2

U cilju ostvarivanja pravne sigurnosti, zaštite dostignutog nivoa ljudskih prava i sloboda na osnovu ovlašćenja iz Ustava CG podnosimo ovu inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti zakona sa Ustavom CG i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, i predlažemo Sudu da donese

ODLUKU

UTVRĐUJE SE da odredbe 20,23,25,28,30,61,62. i 63. ZAKONA O SLOBODI VJEROISPOVIJESTI ILI UVJERENJA I PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA („Sl. list CG, br. 74/2019 od 30.12.2019.) nijesu u saglasnosti sa Ustavom CG i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, odnosno da u vrijeme važenja nijesu bili u saglasnosti sa Ustavom.

i

Rešenje

OBUSTAVLJA SE primena osporenog Zakona prema verskoj zajednici SPC do okončanja postupka ocene ustavnosti tog Zakona i/ili do zaključenja ugovora verske zajednice SPC sa Vladom CG, na osnovu čl. 10. tog Zakona, kao što je to Vlada već učinila sa jevreskom, rimokatoličkom i islamskom zajednicom. Obzirom da postoji izvesnost od nastupanja neotklonjivih posledica (gubljenje statusa pravnog lica, zadiranje u pravo na imovinu nacionalizacijom bez naknade, sužavanje dostignutog nivoa ljudskih prava i prava na uživanje verskih sloboda, diskriminacija i nasilna asimilacija), istovremeno se NAREĐUJE državnim organima i organizacijama da obustave od izvršenja pojedinačne akate i radnje preduzete ili koje su planirali da preduzmu prema SPC na osnovu tog Zakona.

Obrazloženje

Od 1219. godine, kada je Sveti Sava u Nikeji dobio titulu arhiepiskopa za „sve srpske i pomorske zemlje“, Srpska pravoslavna crkva (SPC) nesmetano je posedovala i sticala objekte i zemljište. O položaju Srba u Crnoj Gori, neposredno pre 1.12.1918. godine, vredno je pomenuti Zemljopis Knjaževine Crne Gore iz 1895. godine, u kome na strani 2. stoji:

„Svi ljudi, koji žive u našoj domovini, jesu Srbi, većinom pravoslavne vjere, a ima ih malo rimokatoličke i muhemedanske“,

a u Proglasu Kralja Nikole u osvit I Svetskog rata 25.07.1914. godine ostaje zabeleženo:

„Crnogorci! Još ne dospijeste da krv sperete s vaših hrabrih mišica, a vaš stari Kralj primoran je da vas i po treći put, za nepune dvije godine, poziva na oružje, da vas po treći put povede u rat – u sveti rat za slobodu Srpstva … Austrija je objavila rat našoj dragoj Srbiji, objavila ga je nama, objavila ga je Srpstvu i cijelom Slovenstvu… ko je junak nek slijedi koracima dva stara srpska kralja…. Živjelo naše milo Srpstvo!

„Crnogorci, Sudbonosni čas je kucnuo…..Na našoj strani su Bog i pravda, mi smo hteli mir, a nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek srpski i junački, a blagoslov vašeg staroga kralja pratiće vas u svim vašim podvizima“,….

Inače, Kralj (ranije knez) Nikola Petrović smatrao je da je njegova dinastija i poreklo srpsko, kako stoji u pomenutom Zemljopisu:

„Crnom Gorom vlada Knjaz Nikola I, iz slavne srpske porodice Petrović.Njegoš… Osim Crne Gore ima još srpskih zemalja, u kojima žive naša braća Srbi. Neki su, kao mi slobodni, a neki nijesu, nego su pod tuđinom“

Osim toga, 1918. godine, pomenutom Zemljopisu, Crna Gora nije posedovala neke teritorije koje ulaze u sastav današnje Crne Gore:

„Vidjeli smo, da svaka nahija ima svoje granice, koje je dijele od drugih nahija; tako isto i naša domovina Crna Gora ima svoje granice, koje je dijele od drugijeh srpskih pokrajina. Sa sjevera graniči rijekom Tarom, koja je razdvaja od Hercegovine; sa istoka Starom Srbijom; sa juga: Albanijom, Jadranskijem morem i Bokom Kotorskom i sa zapada Hercegovinom, Bokom Kotorskom i Jadranskijem morem.“)..

Kada je Sandžačka vojska u herojskoj bici na Mojkovcu od 6. do 7. januara 1916. godine čuvala odstupnicu srpskoj vojsci ka Albaniji, kada su zaustavili 53. i 62. Austro-ugarsku diviziju, proslavili su Božić kao vernici Srpske pravoslavne crkve i smatrajući se srpskim narodom, odnosno boreći se za oslobođenje teritorija gde žive „neoslobođena braća Srbi“.

….. * …..

Međutim, od danas, nakon 800 godina, Država Crna Gora retroaktivno konstatuje da objekti i zemljišta SPC-a, na današnjoj teritoriji Crne Gore, ne pripadaju i da nikada nisu pripadali SPC-u jer SPC ne poseduje „dokaze o pravu svojine“ na tim objektima i na zemljištu do 1.12.1918. godine (čl.62. Zakona).

Pored toga, počev od danas, pa dok se ne registruje, SPC ne može posedovati, sticati i ostvarivati prava, koja u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore, pripadaju isključivo registrovanim ili evidentiranim vjerskim zajednicama, kao pravnim licima (čl.28. Zakona)“.

Da bi se SPC ili neka druga vjerska zajednica registrovala i upisala u Registar vjerskih zajednica (čl.20-23. Zakona) mora imati najmanje tri punoljetna vjernika, ovlašćeno lice koje će Ministartsvu podneti Prijavu za registraciju kao i odluku nadležnog organa te vjerske zajednice da se može upisati u Registar vjerskih zajednica.

Dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar npr. u Srbiji, a djeluje u Crnoj Gori, može steći svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori upisom u Registar ili Evidenciju (čl.25. Zakona).

Ukoliko se vjerskoj zajednici odbije upis u Registar, ona može da nastavi da radi kao neregistrovana vjerska zajednica, ali bez svojstva pravnog lica itd. (čl.30 i 28. Zakona).

S obzirom da Zakon (čl.61) nije predvideo prelazni rok za registraciju vjerskih zajednica (npr. za SPC) to znači da država CG od danas ima pravo da primenjuje sve zakonske sankcije prema SPC, dok je vjerskim zajednicama koje su prijavljene i evidentirane u skladu sa „Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica“ (Sl.list. SRCG, br. 9/77), a koji danas prestaje da važi, ostavljen rok od 9 mjeseci da dostave prijavu za upis u novu Evidenciju.

….. * …..

Utisak je da Predsednik, Premijer i drugi organi uvlasti CG neće odstupiti od stvaranja novog identiteta CG i da neće povući ovaj Zakon o vjerskim slobodama.… na šta ukazuju i neke njihove izjave objavljene u medijima, kao npr.:

  1. Završne reči Predsednika Skupštine 3.6.2006. godine prilikom usvajanja Deklaracije o nezavisnosti Crne Gore 3.6.2006. godine: Crnogorski građani vratili su Crnu Goru među slobodne narode i države.

  2. Izjava Premijera od 4.2.2018. godine, u intervjuu za Radio-televiziju Kosova (RTK): Preko 85 odsto građana bilo je protiv odluke Vlade da prizna Kosovo. Ali mi smo ipak priznali Kosovo.

  3. Izjava Predsednika 8. juna 2019 na izbornoj konferenciji Demokratske partije socijalista (DPS) Nikšić: Srpska pravoslavna crkva se služi da bi čuvala infrastrukturu velike Srbije... naše odluke nijesu greške, već temeljno promišljene i da njima ispravljamo teške istorijske nepravde nanešene Crnoj Gori i generaciji naših predaka ...nećemo dozvoliti da savremena Crna Gora živi pod diktatom jedne vjerske organizacije koje predstavlja relikt prošlosti itd.

  4. Izjava Predsednika na Kongresu DPS-a 30.11.2019. godine: imamo obavezu da obnovimo autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve...

….. * …..

U takvoj situaciji, ukoliko SPC odbije da podnese prijavu za registraciju kao novoosnovana vjerska zajednica, preostaje više rešenja, kao npr.:

  1. Pritisak javnosti i protesti, dok se Ustavni sud i druge domaće i međunarodne institucije ne izjasne o legalnosti, legitimnosti i svrsishodnosi spornih odredbi Zakona.

  1. Pritisak javnosti i protesti, sve dok se ne obustavi pritisak države na stvaranje nove crkve i sužavanje rada postojeće, viševekovne i tradicionalne crkve, a što je saglasno i članu 14. Ustava CG, a za šta se, ako smo dobro razumeli, založio i Predsednik na Izbornoj konferenciji DPS-a u Nikšiću 8.6.2019. godine kada je rekao: Mi ćemo se boriti za slobodu vjeroispovijesti i za odvojenost crkve od države.

  1. Donošenje odluke Ustavog suda (čl.150. Ustava) kojom bi se prema SPC, do okončanja postupka ocene ustavnosti, obustavila primena osporenih odredbi Zakona, i/ili kojom bi Sud naredio obustavu od izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu tog Zakona, sa obrazloženjem da bi npr. njihovim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, a koja odluka bi bila saglasna i članu 10. tog Zakona, koji predviđa da se pitanja od zajedničkog interesa za Crnu Goru i SPC mogu rešiti ugovorom koji bi zaključili vjerska zajednica SPC i Vlada Crne Gore. Napomene radi,Vlada CG je već zaključila takve ugovore sa jevreskom rimokatoličkom i islamskom vjerskom zajednicom, ali ne i sa SPC iako je SPC još pre četiri godine podneo takav predlog.

  1. Donošenje odluke Ustavnog suda CG (čl.145-152. Ustava CG), kojom bi Sud konstatovao da su suprotne Ustavu i međunarodnim ugovorima osporene odredbe Zakona:

    1. član 20. koji za registraciju verske zajednice zahteva podnošenje prijave najmanje tri vjernika, što je suprotno članu 46. Ustava koji utvrđuje da niko nije obavezan da se izjašnjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima,

    2. član 23. koji obavezuje vjerske zajednice, koje nisu bile evidentirane, da se registruju kao novoosnovane vjerske zajednice,

    3. član 25. koji predviđa da SPC može steći svojstvo pravnog lica upisom u Registar ili Evidenciju,

    4. član 28. koji zabranjuje SPC-u, dok se ne registruje, da stiče ili ostvaruje prava koja pripadaju isključivo registrovanim vjerskim zajednicama – kao pravnim licima,

    5. član 30. - iako je to suprotno propisima - predviđena je mogućnost da se vjerskoj zajednici, npr. SPC-u, može odbiti upis u Registar ili Evidenciju,

    6. član 61. vrši diskriminaciju na taj način što vjerskim zajednicama, koje su do danas bile evidentirane, ostavlja prelazni rok od 9 meseci da obnove svoje evidentiranje, a SPC-u - koji do danas nije evidentiran - današnjim danom oduzima status pravog lica i pravo na imovinu, bez obzira da li poseduje dokaze za tu imovinu navedene u članu 62.

    7. član 62. koji predviđa da se na imovini SPC upiše država CG bez učešća SPC-a, a da nakon toga SPC mora da dokaže da je na toj imovini imao pravo svojine do 1.12.1918. godine,

    8. član 63. koji predviđa da će se, bez učešća SPC-a u postupku, izvršiti nacionalizacija crkvene imovine i upis Države na toj imovini, o čemu će bez odlaganja obavestiti versku zajednicu koja koristi predmetne objekte i zemljište, ne pominjući da se radi o svojini SPC-a.

nesaglasne sa Ustavom CG, posebno:

  1. članu 8 (zabrana diskriminacije),

  2. članu 14. (odvojenost verskih zajednica od države),

  3. članu 46. (sloboda veroispovesti)

  4. članu 58. (pravo na svojinu)

  5. članu 79 tačka 1 (manjinska prava – garancija verske posebnosti),

  6. članu 80 (zabrana asimilacije),

  7. članu 147 (zabrana povratnog dejstva)

  8. amandmanu I (nullum crimen, nulla poena sine lege)

  9. kao i članovi: 6 (nepovredivost i univerzalnost ljudskih prava i sloboda); 7 (zabrana izazivanja mržnje); 9. (pravni poredak – primat međunarodnog prava); 17. (jednakost pred zakonom, poštovanje ljudskih prava); 19 i 20. (jednaka pravna zaštita i pravni lek); 24. i 25 (uslovi za ograničenje ljudskih prava); 35. (pretpostavka nevinosti) itd.

kao i potvrđenim međunarodnim ugovorima, članu 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sa Protokolima i to:

  1. članu 9 i 11. (sloboda misli, savesti i veroispovesti),

  2. članu 13. (pravo na delotvorni pravni lek),

  3. članu 14. i Protokol 12 čl. 1 (zabrana diskriminacije),

  4. članu 15. (uslovi za odstupanje, oduzimanje ili umanjenje prava),

  5. članu 17. (zabrana zloupotrebe prava),

  6. članu 1. Dodatnog Protokola uz Konvenciju (pravo na imovinu).

  1. Da Evropski sud za ljudska prava, kao u postupku prema Grčkoj u sličnoj situaciji, utvrdi da je Država CG osporenim Zakonom neosnovano ugrozila nesporna imovinska prava i interese verske zajednice SPC, da je ugrozila slobodu veroispovesti itd. Takav stav Evropski sud zasnovao bi i na brojnim i nespornim izjavama i radnjama najuticajnijih funkcionera CG, kojima se nesporno utvrđuje prava namera donošenja tog Zakona o nacionalizaciji crkvene imovine, a time i njenom sužavanju ili ukidanju rada.